Pisci

Pedro Calderón de la Barca
(Madrid, 17. januara 1600. - Madrid, 25. maja 1681.), španski književnik.

U mladosti se odlučio za vojničku karijeru, a 1651. godine se zaredio i neko vrijeme živio na dvoru kao kraljev kapelan. Njegove "Komedije" mogu se podijeliti na religiozne, filozofske i tragične, a najviše uspjeha postigao je tzv. autos sacramentales, kratkim dramama u jednom činu, koje su se izvodile pod vedrim nebom, u kojima obrađuje motive iz Starog i Novog zavjeta. Njegova najpoznatija drama je "Život je san".

Miguel de Cervantes
Miguel de Cervantes Saavedra (Migel de Servantes Savedra ili samo Migel Servantes) (1547. - 1616. godine) je bio španski pisac, koji je značio najviši uspon i sintezu španskog duha i španske stvarnosti svog vremena.

Rođen je u gradiću Alcala de Henares, nedaleko od Madrida, kao četvrto od sedmero djece siromašnog hirurga. Tokom rane mladosti često je sa svojom porodicom mijenjao mjesto boravka. Školovao se u rodnom mjestu, Sevilli i Madridu, gdje je počeo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset godina, kao član pratnje kardinala Acqavive, papinog legata u Španiji, odlazi u Italiju. Tu je upoznao i italijansku književnost ispregnutu djelima Dantea i Boccacio te život, bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini. Učestvovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir. Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španiju. Ali, ni u domovini ga nije dočekala sreća. Niko nije mario za zasluge i patnje isluženog vojnika. U 37. godini se ženi, a od 1582. godine posvećuje literaturi, no njegova pozorišna djela i pjesme ne nalaze izdavača.

Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unatoč popularnosti takvih romana tog doba, ovo Cervantesovo djelo mu ne donosi slavu i novac kojem se nadao. Tada ga propast bankara, kod kojeg je položio svoj novac, upropaštava i dovodi u zatvor.

U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" (Don Kihot) koji će biti objavljen 1605. pod naslovom "Umišljeni plemić Don Kihot od Manče" i tom parodijom postiže veliki uspijeh.

Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u špansku književnost; satiričko didaktičku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih međuigri". Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda, Cervantes objavljuje svoj nastavak romana.

Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda", objavljen posmrtno.

Cervantes je umro u Madridu 1616 godine.

Dela
* "Galatea"
* "Don Quijote"
* "Put na Parnas"
* "Uzorite novele"
* "Osam komedija i osam međuigara"
* "Persiles i Sigismunda"

Luis de Góngora
(11. juli 1561 – 24. maj 1627) španski književnik, oživljuje italijanske i španske pjesničke oblike (romance). Gongorin stil kao i cjelokupno njegovo pjesništvo, imao je mnoštvo sljedbenika i oponašatelja, pa je tako nastao gongorizam – pjesnički smjer i stil nastao po ugledu na Gongorin stil.

Jorge Guillén
(Valladolid, Španija, 1893. - Málaga, Španija, 1984.), španski pjesnik, član Generacije '27

Federico García Lorca
(selo Fuente Vaqueros kod Granade, Španija, 5. juni 1898. - Granada, 19. august 1936.), španski pjesnik i dramatičar

Njegov život i djela su obilježila vrijeme prije i nakon španskog građanskog rata. Putovao je po Španiji i Americi, živeći i pišući djela koja su prevedena na desetke jezika, a njegovo ime je poznato po cijelom svijetu.
Federico Garcia Lorca je bio španski pjesnik i dramatičar rođen 1898. u selu Fuente Vaqueros pored Granade. Sin imućnog andaluzijskog veleposjednika koji nije baš bio uspješan đak. 1909. se s roditeljima seli u Granadu. 1919. godine radi studiranja književnosti i prava odlazi u Madrid gdje se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španskim intelektualcima. Tamo se upoznaje i sprijateljuje s umjetnicima Luisom Bunuelom i Salvadoreom Dalijem. Muziku je učio kod M. de Falle koji mu je usadio ljubav prema narodnoj pjesmi i usmjerio ga prema sakupljanju narodnog blaga. U Madridu se upoznaje s aktualnim evropskim i svjetskim zbivanjima i problemimam. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i prijatelja njegovu homoseksualnu orjentaciju. Bunuel i Dali skupa surađuju na filmu „Andaluzijski pas“ koji je Lorca protumačio kao osobni napad na njega. Uvidjevši problem, njegovi roditelji ga šalju na put po Americi. Od 1929. do 1930. boravi u SAD-u, ponajviše u New Yorku, a posjetio je i Kubu. Nakon toga se vraća u novoproglašenu Republiku Španiju. Na poziv svoga granadskog profesora, socijalista F. de la Riosa, prihvaća posao direktora i umjetničkog animatora studentskog putujućeg pozorišta La Barraca s kojim je obišao sve krajeve Španije, od najbogatijih do onih najzabačenijih. Pomoću pozorišta je prikazivao djela španske klasike i provodio je ideju o društvenoj ulozi pozorišta. Za vrijeme izbijanja građanskog rata, Lorca se zatekao u Viznaru u Granadi. 19. augusta 1936. fašistički vojnici su ga ulovili i izveli napolje, a tijelo su mu bacili u neobilježen grob. Francova vlada je pokušala uništit spomen na Lorcu tako što je uništila sva njegova djela, a spominjanje njegova imena je bilo zabranjeno. Budući da je bio među prvim i najslavnijim žrtvama španskog građanskog rata, Lorca je ubrzo postao simbol žrtve političke represije i fašističke tiranije.
Prvu zbirku pjesama „Dojmovi i krajolici“ izdaje 1918. Napisana je u tradicionalnom stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantično raspjevana, tugaljiva i impresionistička, njegova sljedeća zbirka „Knjiga pjesama“ počinje odražavati odlike Lorcine poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za muziku stiha, slikovitost, inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt. Nakon toga 1927. slijedi zbirka „Pjesme“ koja obuhvaća sve njegove stihove nastale 1921-1924. Njegova najpoznatija zbirka „Ciganski romancero“ izlazi 1928, a do 1936. izlazi u čak 6 izdanja. Navedena zbirka sadrži 18 romanci o andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i sljepom predavanju sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesničkog izraza. U zbirci „Spjev dubokog pjeva“ (1931.) je spojio iskustvo modernog pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Kompozicijski male pjesme ne poštuju stroge metričke i strukturalne zakone teksta andaluzijske narodne pjesme, ali zato odaje pjesnički doživljenu dušu Andaluzije kroz slike i simbolike u kojima izražavu duboke i bolne patnje. Njegova sljedeća zbirka nastaje za vrijeme pjesnikova boravka u SAD-u. „Pjesme u New Yorku“ su izdane postumno 1940. u Mexicu. One su nadrealistički pjesnikov doživljaj Amerike kao haos moderne civilizacije bez imalo čovječnosti u sebi. Piše i elegije „Tužaljka za Ignacijom Sanchezom Mejiasom“ (1935.), koji je napisan povodu smrti njegova prijatelja toreadora, i „Šest galjeških pjesama“ (1935.) koje su pisane na galicijskom dijalektu. Piše i zbirku gazela i kasida „Tamaritski ciklus“ (1936.).
Lorca je veliku pozornost posvetio i dramskom stvaralaštvu, ponajviše nakon povratka iz Amerike. Njegovo prvo dramsko djelo je „Urok leptirice“ (1920.) u kojoj na ironičan način obrađuje temu neprihvatljive ljubavi. Premijerno je izvedeno u madridskom kpozorištu Eslava, no doživljava neuspijeh. Potom slijedi pučka romanca o legendarnoj granadskoj junakinji „Mariana Pineda“ koja je premijerno izvedena u Barceloni 1927. Zatim slijedi farsa „Čudnovata postolarka“(1930.) i „Don Perlimpin ukazuje ljubav prema Belisi u svom vrtu“ (1931). Piše i tekst za pozorište lutaka „Oltarić Don Kristofora“ (1931.) i romantičnu komediju „Dona Rosita neudata ili govor cvijeća“ (1935). Lorca je najsnažniji dramski pjesnik ljudske strasti i patnje, neposredan je i slikovit. Glavni likovi u njegovim tragedijama su žene, njihova ljubav, materinstvo i opterećenost društvenih i religijskih predrasuda. Njegove najpoznatije drame su „Krvava svadba“ (1933.) koje je jedno od najsnažnijih djela svjetskog pozorišta koje govori o strasti, protivništvu, ubistvu i nagonima. Zatim slijede „Yerma“ (1934.) koja obrađuje mučnu sudbinu neplodne žene i „Dom Bernarde Albe“ (1936.) koja govori o majci koja svojih pet kćeri željnih života drži zatvorene u mračnoj, dosadnoj kući. Od drama je još napisao „Kada prođe pet godina“(1931.),„Publika“ (1930-1936), „Drama bez naslova“(1936.) Napisao je i scenarij za film „Put na mjesec“.

Garcia Lorca je najugledniji španski pjesnik 20. vijeka koji je spontanim stvaralačkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španske književnosti, narodne baštine i moderne književnosti.

Manuel Vázquez Montalbán
rodio se u junu 1939-e godine u Barceloni kao sin Evarista i Rose, roditelja koji su se iz različitih krajeva Španije nastanili u Barceloni. Njegovo rođenje su obilježile drame kakve je donijela historija i njen mehanizam, a to su građanski rat-vojni puč, kraj toga rata, pad Barcelone i hapšenje njegovog oca Evarista. Njegov otac je već bio izvan Španije i trebao je da izbjegne u Meksiko iz Francuske, iz Bordeaux-a kada se u Barceloni rodio Manuel Vazquez Montalban. Prilikom povratka u povodu rođenja sina,prepoznao ga je pripadnik pete kolone i tako je uhapšen otac Manuel Vazquez Montalbana. Nakon što je proveo pet godina u zatvoru samo zbog republikanske pripadnosti, vratio se kada je Manuel već imao pet godina. Majka je izdržavala porodicu koja je živjela u ulici Botella u ekscentričnoj četvrti Bario Chino ili Kineska Četvrt.

Nakon studija je mladi Manuel zatvoren u zatvor Lerrida zbog toga što je prosjedovao na ulici ali je srećom pomilovan kada je umro papa. U zatvoru je pisao poeziju i njegov veliki uzor bio je T.S. Eliot značajni Engleski pjesnik. Značaj Manuel Vazquez Montalbana je ogroman u književnosti druge polovine 20. vijeka u Španiji jer je njegova književnost zasnovana na višeznačnom stilu nevezanom nikada za jedan zadat ideološki koncept. Tu višeznačnost i polisemiju je koristio u svom crnom romanu-la novela negra-pomoću svoga detektiva, glavnoga junaka ne samo konkrektnih epizoda nego glavnoga junaka jednog književnog otkrića ogromne vrjednosti, a to je ogromna Montalbanovska polisemija i pasivan promatrački odnos prema svijetu začinjen melankolijom, humorom, sarkazmom, cinizmom i hedonizmom. Sve su prilike da je Manuel Vazquez Montalban prepoznat prvenstveno kao izumitelj privatnoga detektiva Carvalha iako je on tvorac ogromnog broja tekstova o književnosti i politici koji su odlična klasična građa i primjer nesvakidašnje borbe na intelektualnom planu.U jednom istraživanju o literaturi Montalbana koju je objavio Oxford University Press za Univerzitet St Andrews u časopisu Forum iz Januara 2004 se objašnjava koliko multiplikacija izmjena i promjena u gradu odnosno četvrti koju nastanjuje junak,detektiv Pepe Carvalho utiće na prekid kontinuiteta prirodnog i urođenog koji se prekida realnim uništenjem predhodnih četvrti u kojima je detektiv proveo jednu fazu života a sada je svjedok kako se prošlost pretvara u novi svijet odnosno novi prostor i zbog njegove izgradnje i nadogradnje su pometeni ranije upoznati bliski prostori.Brza metamorfoza grada ostavlja usamljenog čovjeka bez kontinuiteta i koji je potpuno usamljeni nosilac svoga pamćenja onih dijelova grada koji su nestali zarad lukrativne izgradnje novih u jeku industrijalizacije i nove tehnologije.Pomoću detektiva Pepe Carvalha vidimo Barcelonu i njene unutrašnje metamorfoze koje su u literaturi Montalbanovoj toliko univerzalne te je on tako u nekim svojim intervjuima,tekstovima i novelama napravio igru u kojoj su svi industrijalizovani prostori na svijetu toliko nalik jedni drugima pa se ime jednog mjesta može primijeniti na bilo koje.Pepeova Barcelona postaje predstava svijetske uniformizacije i shvatamo koliko je neki grad kao bilo koji drugi grad besmisleno sličan pa se tako igrajući u jednom kultnom romanu Montalbanovom govor o Barceloni prikazuje kao govor o Bostonu.

Baltasar Gracián
(8. januar 1601 - 6. decembar 1658), španski pisac i mislilac

Dela
* "El héroe" (1637)
* "El político Don Fernando el Católico" (1640)
* "Arte de ingenio" (1642)
* "El discreto" (1646)
* "Oráculo manual y arte de prudencia" (1647)
* "El Criticón" (1651-1657)

Benito Pérez Galdós
(1843 - 1920) je bio španski pisac.

Dela
* "Fortunata y Jacinta"
* "Ángel Guerra"
* "Episodios Nacionales"
* "Miau"
* "Doña Perfecta"

Pío Baroja

Dela
* "El Árbol de la Ciencia"
* "Zalacaín el Aventurero"
* "Humano Enigma"
* "Crónica Escandalosa"

Lope de Vega
(25. novembar 1562 – 27. august 1635), španski dramatičar, reformator. Napisao 1500 pozorišnih komada. Proveo reformu pozorišta: klasičnu dramu od 5 svodi na 3 čina, odbacuje Aristotelovsko učenje o jedinstvu vremena i mjesta, miješa komično i tragično, uvodi ličnost lakrdijaša, komedija po ukusu publike.